Nakon što su SDA prvaci politički satrali Srebrenicu, krenuli su i na Zvornik
Na političkoj ravni u Podrinju, ovih dana događa se isto ono što se događalo mjesecima pred rat 1992. godine.
U Zvorniku su tog marta i aprila, dvije sukobljene struje SDA „ginule“ ko će zauzeti koje mjesto u vlasti, čiji će biti načelnik općine, šef policije, kome će pripasti koji općinski organ… Uglavnom, borbu su vodili lokalni stranački anonimusi, većinom kompromitirane biografije (uz dužno poštovanje nekolicini čestitih i poštenih ljudi) koji su ulaskom u Stranku sebe doživljavali kao komisiju za certificiranje dobrih i loših Bošnjaka. Svako ko misli da su to radili na svoju ruku, vara se.
Radili su to uz pomoć stranačkog vrha u Sarajevu za koje je Zvornik i tada, baš kao što je danas bio „negdje tamo“ daleko od Centrale i u svijesti stranačkih organa značio je onoliko koliko su značile funkcije jednog broja grlatih partijskih baraba i švercera i njihovih mecena sakrivenih iza bonluka funkcija na kojim su se iznenada obreli.
Zvornik, općina u kojoj danas živi blizu dvadesetak hiljada Bošnjaka, od kojih je oko petnaestak hiljada na biračkom spisku, ovih je dana, tako, postao kost o koju su se ponovo počeli otimati prvaci SDA. Ovog puta ne okuplja ih lipa ispred zgrade lokalne administracije u Zvorniku, kako je to bilo prije 25 godina, već stranačka struktura vezana za Regionalni odbor SDA Srednje Podrinje koja godinama vješto upravlja kako političkim, tako i fizičkim nestajanjem Bošnjaka u Podrinju.
Samo što su satrali vlastitu stranku u Srebrenici, pozavađali tamošnje Bošnjake, obrukali i mrtve i žive Srebreničane, bulumenta SDA-ovih lovaca na mandate u 2018. godini, ovih se dana sjargača u Zvornik. Na sceni su opet likovi s početka ovog teksta, poznatiji po nadimcima koji personificiraju njihov dugogodišnji politički angažman kao što su „traktor“, „freza“ , „junica“, „rasad“ … ustvari dugogodišnji lokalni partijski namjesnici spremni na sve, samo da ostanu to što su do sada bili – ljudi „s tekom“ od povjerenja viših stranačkih zvaničnika.
Isti oni što su od šehidskih majki uzimali novac da ih stave na spisak za donaciju za kuću, borački kredit , plastenik… i koji su godinama, opet, za novac, zavisno ko više da, na izborima glasali za ubice vlastite braće, očeva i silovatelje rođenih sestara…
U Zvorniku je u petak održan sastanak na kojem je jedno krilo SDA trebalo da (po ko zna koji put) ruši drugo krilo SDA, ustvari, da ruše iste one ljude koje su ti i takvi netom prije izbora doveli na čelo stranke, halekali za njih po predizbornim skupovima, i one koji su bili protiv njih proglašavali neprijateljima Bošnjaka… Nešto se, valjda, pobrkalo u njihovim međusobnim računima. Rezultat svega je još jedna bošnjačka bruka i sramota i međusobna zavađenost.
Nije istina da su za svađe i raskole među Bošnjacima u Podrinju, kako se to naivnim pokušava servirati, opet krivi predstavnici srpskih političkih partija. Tačno je da ovi nadgledaju i, logično, uživaju u političkoj nesreći Bošnjaka koju produkuje partija koja ih 25 godina ubjeđuje da predstavlja njihove interese u Podrinju i da zahvaljujući takvom stanju među Bošnjacima rahat može da planira dalje korake u ostvarenju svojih i političkih i nacionalnih snova. Mogu, jer znaju da je neiživljena ruralna masa okupljena oko najviših struktura SDA iz politike u Podrinju (iz Zvornika posebno!) otjerala svakog ko je iole imao ugleda, znanja, poštenja i povjerenja u sredini iz koje je potekao. Baš kao i 1992. godine.
avaz.ba